Iz intervjua Dine Merlina datog Dnevnom avazu, 6. juna 2008. god.

Avaz: Danas, tolike godine nakon što je nastala pjesma „Da Te nije Alija”, čini se da je življa nego ikada. Da uklonimo dileme, kome ste je posvetili?

Dino Merlin: Novinari su me do sada nebrojeno puta pitali za tu pjesmu. Nisam ni slutio da će moje nespretno i neprecizno objašnjenje dići toliko prašine i ostaviti dilemu. Pogriješio sam što sam je uopće objašnjavao. Čemu pjesme ako ih trebamo objašnjavati? Ali, evo, da ne ostane dilema. Nema nikakve sumnje da sam pjesmu „Tamo gdje je sunce”, u narodu poznatu kao „Da Te nije Alija”, napisao misleći na Aliju Izetbegovića. Nekako istovremeno htio sam i svog komšiju, neustrašivog borca Aliju Miladina, koji je dao svoj mladi život za ovu zemlju, sakriti od zaborava i, da tako kažem, pridružiti Aliji Izetbegoviću, jer sam i tada mislio isto što i sada – da su to dva prsta iste ruke. Htio sam pokazati kako „mali” čovjek može biti „veliki” i kako „veliki” čovjek može i treba imati ljudsko lice. Ali, to se na kraju ispolitiziralo. Međutim, svako zlo je za neko dobro, jer ima nečeg simboličnog u ovom pitanju. I neka mi ga postavljaju i dalje, jer kao da se tih ljudi još samo tako i sjetimo.

Ne zovi me na grijeh

kako si noćas lijepa Zulejha
u tom svilenom bijelom kaftanu
ogrnula nas noć od grijeha
dira u staru bolnu ranu

a ne zna da nisam onaj stari
što je sreću htio u vinu
ne zna da nisam ludi pjesnik
od svih bolesti haman bolesnik

evo ti sve i suze i smijeh
samo me ne zovi na grijeh
evo ti sve za čim ja mrijem
samo me ne zovi na grijeh

noćas sam Jusuf iz Misira
vječni mornar Božije ruke
noćas sam samac sred svemira
to je tako a ti reži ruke

evo ti sve i suze i smijeh
samo me ne zovi na grijeh
evo ti sve za čim ja mrijem
samo me ne zovi na grijeh