Naša mati Hadžera

S br’jega na br’jeg hitila,
kano lasta zivkala,
povojce pogledala,
naša mati Hadžera.

Allah, Allah, ya Allah,
na Te se ja oslanjam!

Vidje l’ iko muka tih,
i halova majčinih,
i damara dušinih,
gdjeno nikog ne ima?!

»Ibrahimov Rahmane,
Koji slusas uzdahe,
ko god muka dopane,
spasi moje dijete!«

Bož’ji rob kad smalaksa,
tiho voda zatapka,
a Ismail proplaka -
Allah joj se odazva!

Ko Allaha zavoli,
sta mu rekne učini,
kapije mu otvori
odakle se ne nada.

Junus Džemal rek’o je:
spasio se svako je
svom Rabbu ko hit’o je
mesela ko Hadžera.

Ej, Allahu pogledaj me

Ej Allahu, Svjetlo duše
i plavog neba Vlasniče,
kud god lice ja okrenem
Tvoj Pogled me se dotiče!

Ej Allahu, ej Radosti
nada svima radostima,
ja iskusih sve ljubavi,
ali ko Tvoje ne ima!

U suzama kad se gušim,
kada srce tuži, ječi,
dozivam Te, oči sušim,
čujem Tvoje Svete R’ječi.

Ej Allahu, pogledaj me,
dno duše moje Ti vidiš,
koliko Te ona voli
i kol’ko se Tebe stidi!

Ti me nemoj ostaviti,
tako Ti vel’kog subhana,
ja ću Tebi tobu činit,
gr’ješan, al’ dzana odana.