Neki mladić pohađao je duže vrijeme predavanja velikog islamskog učenjaka Ebu Hamid Muhamed ibn Muhamed el Gazalije i tako stekao solidno znanje i razvio potrebu i osjećanje za duhovnim vijednostima i vrlinama. Jednog dana, međutim, učenik je krenuo preispitivati i promišljati stečena znanja i na koncu dospio do zaključka: “Proučio sam gotovo sve znanosti i potrošio cvijet svoje mladosti učeći. Potrebno je sada da saznam koja će mi nauka najbolje koristiti za budućnost i život poslije smrti, a koja mi opet neće pružiti koristi pa da je ostavim, jer je Muhammed alejhisselam često govorio: “Bože, utječem se Tebi od znanja koje ne daje koristi!˝ Konačno je odlučio da piše Imami Gazaliji i da od njega zatraži savjet. Obraćajući se svome učiteju, naglasio je da Gazalijina djela kao na primjer “Ihjau ulumid-din”, sadrže odgovor na njegovo pitanje, ali on želi da mu Imam odgovori na nekoliko listova, kako bi to mogao uvijek imati uza se i ravnati se po tome cijelog života. … …
Kompletnu knjigu možete downloadovati ovdje. (pdf, 400kb)
