Mehmed ef. Handžić (1906.- 1944. god.) bio je, uz Kasim ef. Dobraču, vodeći islamski učenjak u Bošnjaka u prvoj polovici XX. stoljeća. Objavio je veći broj radova na bosanskom i arapskom jeziku iz područja tefsira, hadisa, historije i književnosti. Umro je relativno mlad, u koševskoj bolnici u Sarajevu, u toku Drugoga svjetskog rata, pod nerazjašnjenim okolnostima.
