Kudduse
Plače zemlja naša sveta,
cvile čempres i kubbeta:
“Ima l’ igdje selameta?”
Ja Habiallah?
Kudduse, Kudduse ,
Ja, Habiballah. Qudduse!
Dva se hrama ovdje sreću.
On i Burak dalje lijeću
sa Stijene sve do Sidre,
na katu sedmom…
Kudduse, Kudduse ….
Na katu sedmom, Kudusse!
I od Sidre do Kuddusa,
do Dva Luka, il još bliže.
Gdje se čisti Džemal niže.
Ja, Habiballah…
Kudduse, Kudduse …
Ja, Habiballah, Kudduse!
Ispod St’jene – hurma slatka,
ispod hurme -r’jeka jedna
koja teče iz Dženneta,
slađa od meda…
Kudduse, Kudduse…
Slađa od meda. Kudduse!
Pokraj r’jeke su Merjema
i Asija, u suzama.
One biser bijel nižu
džennetlijama.
Kudduse, Kudduse…
džennetlijama, Kudduse!
